ODJECI 29. SOMBORSKOG MARATONA  

SOMBORCI PRIJATNO IZNENADILI  

         Na  dvadesetdevetom po redu Somborskom maratonu, najstarijoj manifestaciji ove vrste na našim prostorima, somborski maratonci su bili najprijatnije iznenađenje. Đuka Čeljuska ( 1966 ) osvojio je izvanredno drugo mesto, odmah iza neprikosnovenog Zdravka Mišovića, sa više nego dobrim vremenom – 1:16:48, što je ujedno i njegov lični rekord. Njegov večiti takmac u borbi za što bolju poziciju Miloš Kesić ( 1972), morao se ovaj put zadovoljiti trećim mestom, sa solidnim vremenom 1:18:33.

         Za još jedno iznenađenje, uz lični rekord ( 1:26:50 ) , pobrinuo se uporni i sve bolji, Jakša Zeković, koji iz trke u trku popravlja svoja najbolja vremena. Standardnu formu ispoljio je  i Željko Ivković ( 1:29:49 ), a sigurno je da bi imao i bolje  vreme da mu ispiti na završnoj godini studija na Fakultetu fizičke kulture, u Novom Sadu, ostavljaju više vremena za trening.

         Nešto slabiji plasman veterana Laze Kopilovića ( 1:32:56 ), verovatno je rezultat zamora materijala, a njegovi najbolji rezultati mogu se očekivati na balkanskim prvenstvima, u kategoriji M 50.

         Najveće iznenađenje predstavlja, svakako, prva polumaratonska trka dvojice kik boksera, Dejana Kunića ( 1:45:35 ) i njegovog klupskog kolege iz Kik boks kluba Kobra, iz Sombora, Borislava Turskog ( 1:45:36 ).

         Arpad Šarkezi ( 1948) trči u stilu: što starijii, to bolji. Verovatno je priželjkivao nešto bolji rezultat od 1:49:19, ali će vrlo brzo imati priliku za ,,popravni”.

         Ono što svakako raduje je povratak na polumaratonsku stazu Zorana Cvijetinovića (1966 ), koji se, nakon desetak i više godina,  ponovo ogledao na maratonskim stazama, sa vrlo dobrim vremenom 1:49:39.

         Aleksandar Janić ( 1952 )  je, s obzirom na neredovan trening i trke, i nešto više kilograma, ipak, na kraju, uspeo da savlada stazu dugu 21 km 100 m, u vremenu 2:14:07. Ipak, najviše aplauza, svakako, dobio je  Miodrag Mićko Čančar, rekreativac koji je, u poslednjih godinu dana, našao sebe na polumaratonskim stazama, i koji se, iz trke u trku, sve više i više  popravlja ( 2:21:11 ).

         Sve u svemu, somborski maratonci su svojim zalaganjem, dobrim rezultatima Čeljuske i Kesića, ali i dr. Zekovića, ostavili kao domaćini dobar dojam na trci koja je svima naročito draga, zbog ljubaznosti domaćina, renomea trke, ali i činjenice da je to jedina trka za koju se ne plaća kotizacija. Zato, kapa dole Somborcima.  

                                                                                                       Milorad Blažić