Simo Bogdanovic

Simo Bogdanovic, jos od rane mladosti sportski nastrojen, svaki slobodan trenutak koristi sa svojim drugovima provede na najbolji moguci nacin. Njegova prva velika ljubav bio je karate. U toj borilackoj vestini pronasao je sebe kao vrstan animator, organizator i takmicar. Spada medju utemeljivace karatea u nasem gradu. Kada su ga poslovne obaveze, a i godine, udaljile od karatea, Simo se, vodeci racuna o svom zdravlju, odlucio za rekreativno trcanje. O tome ovaj veliki entuzijasta i uporni sportski borac, koji od cilja nikada ne odustaje, kaze:

- Sada vec daleke 1980. godine osnovali smo sekciju za rekretivno trcanje. Iste godine uprilicili smo i prvi Somborski maraton u duzini od 24 km do Carde na Dunavu. Cetiri godine kasnije ucesnici Somborskog maratona promenili stazu i od grada trcali prema Backom Monostoru, takodje do Carde (sada 27 km). U tim odlucujucim vremenima mnogo mo je pomogao moj veliki prijatelj Marko Vujinovic. Na startu ove price obrelo se svega cetiri trkaca, ali kasnije smo dobili mnogo pristalica, kako iz grada, tako i okoline. Dolazak Milenka Popica mnogo je uticao na sve nas. Postali smo ozbiljniji i svesni znacaja ugleda Somborskog maratona. Brzo smo dosli do 150 takmicara na startu. Skoro uvek sam bio predsednik Organizacionog odbora i ucesnik ove, za mene, najdraze manifestacije. Naravno, sve je radjeno cisto volonterski.

Simo Bogdanovic u dugoj karijeri maratonca (veterana) tri puta je dolazio na cilj u vremenu ispod 4 sata. Sest ulicnih maratona, isto toliko polumaratona, 26 Somborskih maratona... bilans su jednog od najpoznatijih somborskih zaljubljenika u trcanje. Najveci uspeh je drugo mesto na Somborskom maratonu (medju veteranima).

J.S.