RADIVOJ KORAĆ ŽUĆKO – LIČNOST I DELO 

Udruženje građana « Ravangradske ajkule « iz Sombora organizovalo je 16. novembra, u Domu učenika srednjih škola u Somboru, zanimljivu tribinu pod nazivom « Radivoj Korać – ličnost i delo «. Bio je to svojevrstan omaž legendarnoj zlatnoj levici jugoslovenske košarke , koja je tragično preminula 2. juna 1969. g. u  saobraćajnoj nesreći koja se dogodila kod bosanskog mesta Semizovac.

U ulozi domaćina tribine našli su se Milan Vojnović , publicista i Dušan Kolundžija , sportski novinar . Gosti tribine bili su Momčilo Pazmanj , klupski i reprezentativni kolega Radivoja Koraća i Draško Brajović , sportski menadžer kluba  iz Beograda , koji sa ponosom nosi ime ovog košarkaša, rođenog  5. novembra 1938. u Somboru , gradu koji ga je potpuno zaboravio. Milenko Popić , pesnik , kantautor i maratonac iz Sombora ispevao je , specijalno za ovu priliku , pesmu pod nazivom « Žućkov san « .

SPORTSKA BIOGRAFIJA :  

Radivoj Korać ,ili kako su ga svi od milja zvali , Žućko , igrao je za OKK « Beograd «, u periodu od 1954/66 g, zatim za Standard , iz belgijskog Liježa, u periodu od 1966/68 , pa potom za  Boaro , iz  italijanske Padove , u periodu od  1968/9. g. Nosilac je titule prvaka Jugoslavije 1958 , 1960 , 1963 , 1964 ;  prvak je Belgije u sezoni 1967/8 , a klupski rekord mu je 74 postignuta koša na utakmici sa ekipom « Mladosti « , iz Zagreba , koja je odigrana na beogradskom Sajmištu . Na međunarodnoj utakmici, sa švedskom ekipom Alvik , iz Stokholma ,  postigao je čak 99 poena , od toga 66 u drugom poluvremenu.

Najbolji je strelac u šampionatima Jugoslavije : 1957 , 1958 , 1960 , 1962 , 1963 , 1964 i 1965. g., kao i italijanske lige 1968/9. g .  Dres reprezentacije Jugoslavije nosio je čak 157 puta, a postigao je ukupno  3 153 koša ( prosek : 20.8 poena po utakmici ) . Lični rekord u reprezentaciji Jugoslavije  su postignuta 42 poena protiv reprezentacije Izraela 1965. g.   

 

Milorad Blažić Sombor  

****************

                                              Milenko Popić

                                              ŽUĆKOV SAN

   

Pesma posvećena Radivoju Koraću, učeniku osnovne škole u Somboru koju sam komponovao i otpevao 16.novembra 2007. u organizaciji Ravangradskih ajkula”, u Domu učenika srednjih škola u Somboru.

 

 

 

Šta je tihi dečak poneo iz Sombora
dok je svoja sećanja
pakovao za Beograd
nije ni slutio šta ga tamo čeka
imao je tada dvanaest godina
ponudjenu loptu bacao je sa simsa
ona mu se tada
lepila na dlanovima
i ne za dugo potom
već kako to biva
stekao prijatelje
medju košarkašima
vodio ih je balet
koncert i u operu
nisu mu prigovarali
jer su ga voleli
 
postao je gospodar života i vremena
a imao ih je dva
a imao ih je dva
jedan za sebe
i jedan ispod koševa

 
u svom uzbudljivom letu do zvezda
u rukama je nosio
trideset pet hiljada koševa
kao da se s igračima
igrao nije
pogodaka po utakmici
imao je preko trideset 


švedskom je Alviku
ubacio devedeset devet

u belgijskom studiju
sto od pokušaja stotinu
imao je samo dvadeset i devet
kad je ostao bez njega
ćošak Knez Mihajlove
ostavio je za sobom
ime svetskog kupa
i u mnoge gradove
usadio san Žućka