Osnovnu skolu je istrcao kroz razrede u dvoriste "Nikole Vukicevica", drugi krug kroz Uciteljsku, pa diplomirao jugoslovensku knjizevnost u Beogradu. Obvjavio je dve zbirke pesama, uredjuje "Domete", izdanja Biblioteke "Golub", list "Svet trcanja" i "Poetsko igraliste". Radio je u Galeriji "Milan Konjovic",a cetvrt veka je bibliotekar u "Karlu Bijelickom". Priznaje da nedeljno pretrci do 150 kilometara, leti go do pojasa, zimi u majici... Mnogima dan ozari kad ga vide. 

MILENKO POPIC

 ravangradski maratonac.

- Zasto trcim? Ne znam... Mrzim hodanje.

Nemam pricu, prica sam ja sam. Zar vam se ne desi nesto drugo od onog sto u zivotu planirate? Meni se to drugo cesto dogadja... Pao sam s tri metra visoke grane, na ledja i spic od cigle. U Sutomoru me je tucao talas o stenu sa koje sam hteo da skocim. Srusio me motociklist kad sam trcao s kanistrom zdrave vode. U Strugi sam cekao da me matica izbaci posle skoka u reku. Pala su mi na glavu metalna vrata garaze... Skotrljao sam se s puta, zbog hipoglikemije, i jedva su me pronasli i preneli u bolnicu. Doziveo sam nirvanu...

Nakon 34 godine zivota u centru, vratio sam drustveni stan i nazidao kucu 3 kilometra od Biblioteke u kojoj i danas radim. Nisam imao kola, ni bicikl, te sam cesto jurio majstore. Simo Bogdanovic i Marko Vujinovic pozvali su me da trcimo na trim stazi. Od tada, 18.maja 1982. godine, u mojoj trideset sedmoj, zapisujem istrcane kilometre. Postepeno sam trcao sve vise, i po 25 kilometara dnevno. Trcanje ne prekidam makar nosio razlupana vrata staklaru, polutku s kraja Bezdana na ledjima, gitaru, kisobran, cegere s pijace, pokupljeno granje za lozenje... Ponekad, dok trcim, ucim pesmu napamet. Pretvorio sam grad u svoju pozornicu, a ljude, komsije, decu, policiju u znane i nepoznate gledaoce. Dekor i scenografija su mi putevi, ulice, stadioni, lenije, sume, pasnjaci, hipodrom... Pretcao sam 57.500 kilometara!

Volim ljude u Somboru kao svoje najblize. Bodre me: - Sampione! Majstore! Najvredniji si! Faca si! Sve je manje onih koji me sumnjicavo gledaju dok zimi trcim u majici, a leti go do pojasa. Svima sam komsija kad se pojavim u njihovom kraju. Javljaju mi se glasno i u crnom mraku, cesto me kao da nesto ozbiljno radim. Mozda u meni vide neostvarenu zelju, dusevni zaklon, topao dodir praistorije ili toliko potrebnu radost i vedrinu. Zdravlje se ne moze kupiti, ali se moze zaraditi.

Postoje trenuci kada sve dobije neki smisao. Meni su to prolasci kroz cilj maratona u nasim i stranim gradovima... Atini, Solunu, Katarini, Barseloni, Sen Miselu na Lamansu, Bukurestu, Istambulu... To su moji dani godisnjeg. Velicanstven dozivljaj bio je maraton od Sankale do ostrva Mon Sen Misel, kada smo nas 6.013 trkaca iz 29 zemalja trcali francuskom obalom Lamansa uz podrsku 150 hiljada gledalaca, kroz trinaest mesta sa autenticnom muzikom i devojkama u bikinijima, a bubnjevima pred ciljem - bajkovitim ostrvskim gradom. Veliki su mi istrcanih 100 kilometara ove godine u Podgorici, kao i kada sam na pripremama u Sokobanji za sedam dana istrcao 228 kilometara!

Kada nastupam kao knjizevnik, predstavljaju me kao maratonca. Kad startujem u maratonu, zovu me pesnik sa gitarom. Kada sviram, pricaju o mom maratonskom plesanju. Tako se plete moj spontani zivot kao nepredvidjeni ritual u kome trcanjem kupujem vreme, a citanjem ga prodajem. Uvek posle trke, citaoci mi u Biblioteci cestitaju na medaljama koje bih trebao dati onima koji me okruzuju i trpe. I zeni koja me pozdravlja recima: Srecni covece!

N.Masirevic

 

Tekst obljavljen u "Somborskim novinama" 9. jula 2004. godine.

 

Milenko Popic, maratonac - veteran

Clanak: BLIC - Vojvodina/Sport

21.decembra 2004.

Isa Basaric

Optrcao celu planetu

Poceo da trci u 37, a u 59. istrcao cetiri maratona i jedan ultramaraton

Da je Milenko Popic najbolji maratonac iz kategorije veterana na prostorima SCG svedoci 65 osvojenih medalja na vise od 140 zvanicnih trka u kategorijama maratona i polumaratona, sirom zemlje i inostranstva. Sve to nebi bilo previse cudno da 59-to godisnji bibliotekar iz Sombora, pesnik s gitarom, priredjivac "poetskih igralista" i urednik casopisa za kulturu "Dometi", nije poceo da trci tek u svojoj 37 godini. Ove godine istrcao je do sada najteze trke u zivotu, cetiri maratona i jedan ultramaraton, sto su definitivno podaci za Ginisa.

Iako u poodmaklim godinama, maratonac Milenko Popic je ove godine ucestvovao u 14 zvanicnih trka, od toga u najvise svojih dugih trka. Istrcao je svoj prvi ultramaraton u duzini 100 km. na medjunarodnom takmicenju i ujedno drzavnom prvenstvu u Podgorici, gde je bio ukupno peti (od 53 ucesnika) i drugi u kategoriji 50-59 godina u vremenu 11:13:19. Istrcao je 4 maratona (srebro na Beogradskom i zlato u Podgorici). Jos uvek je drugi Somborac u maratonu (42.195 m) s vremenom 3:10,02 (Barcelona,16.3.2003.). Bio je peti veteran po starosnom koeficijentu na Novosadskom polumaratonu. Osvojio je srebrnu medalju na 10 km. na Balkanijadi u Istambulu. Milenko je bio drugi na Cegarovom Dunavskom maratonu (15 km) u Apatinu i treci na najjacoj kratkoj stazi Horgos-Kanjiza (13.5 km ). Ove godine je bilo najvise somborskih takmicara (13).

Inace, knjizevnik i kantautor Milenko Popic je do danas istrcao 60.000 km (od 1982), 140 zvanicnih trka (19 maratona, 9 preko 21 km i 35 polumaratona). Najbolji rezultat u polumaratonu je 2000-te u Katarini (Grcka) 1:22,46 a na 13.5 km u trci Horgos-Kanjiza 50:12 u 2001-oj. Osvojio je 65 medalja (11 na Balkanijadi u 7 godina).

Dobijajuci mesecne treninge od Gradimira Markovica, nas maratonac spontano odabira stazu (najcesce: sto duzi put do radnog mesta u Biblioteci i putem do kuce ili na Hipodrom). Pozelimo Milenku da nam i dalje ulepsava dan, kako mu cesto kazu prijatelji i prolaznici, dok ga gledaju kako neumorno trci svim nasim ulicama.

Dodatak : 60 pesama sam komponovao i odrzao preko sto Poetskih igralista kao voditelj i pratnja izgovaranja pesama uz gitaru pesnika i zaljubljenika u poetsku rec. U Almanahu za 2003-2004. godinu "Memorije" u Somboru 2003. objavio sam tekst "Nisam znao da sam ziv, dok nisam potrcao". Pocinje nekim mojim mislima : - Trcim, dakle postojim! - Trcanje bi trebalo voleti jer daruje osecanje "misicne radosti", - Ptice olicavaju slobodu neba, trkaci slobodu zemlje. U Homerovoj "Odiseji": - Nema ti vece slave junaku, dok zivot mu traje, nego je slava ono sto rukom i nogom je stece. Kao clan beogradskog AK "Veteran" koji broji stotinak clanova bio sam 2002. proglasen za jednog od cetiri najbolja veterana Kluba (taj je jedini za veterane iz svih atletskih disciplina). U svojoj pesmi "A ja samo trcim" objavio sam:

"tihi gospodar sam ulica i puteva
raduje me sto tako pripadam svima
kilometrima sirim mir u gradu
naslanjam dane uz reku krivudavu
zivot postoji samo dotle
dok nas jos uvek negde ima"
refren:
a ja samo trcim to je dobar znak
za trag pomirenja izmedju mene
i onih kojih vise nema".


Osim toga sto vodim dnevnik fizickih aktivnosti, u jednu svesku zapisujem i ono sto mi prolaznici i prijatelji kazu dok trcim svim ulicama i putevima prigradskih naselja. Jedan svinjar me pratio na Monostorskom putu i nije verovao da me ne placaju sto trcim. Zapitkivao je koliko me placaju, pa ako je vise nego sto dobija za cuvanje svinja i on bi onda trcao.

 

Masfelszer korulfutotta a foldgolyot

Ujsagcikk: Dunataj 2005.februar 2

Virag Istvan

Sikeres evet hagyott maga mogott az orszag egyik legismertebb maratoni futoja,

Milenko Popic

 

 

Szazotven kilometer hetente - Milenko Popic rokonszenves es nepszeru zombori maratoni futo heti edzesteljesitmenyerol szol ez a szamadat, amely meg beszedesebbe valik, ha azonnal hozzatesszuk: futonk csaknem 60 esztendos. Faradhatatlanul roja a kilometereket, magabiztosan rajtol szamos hazai es kulfoldi eromeron s gyujti egymasra az ermeket. Az eddigi 140 hivatalos versenyerol 65 eremmel tert haza, s meltan tartjuk Szerbia es Montenegro legjobb veteran maratoni futojanak.

S hogy a vele kapcsolatos kuriozum fokozodjek, ki kell emelni : 37 eves koraban kezdett futni. trefalkozva magyarazza, hazat epitett es annyit szaladgalt a mesterek utan, hogy aztan mar nem tudta abbahagyni. A teny valoban az, hogy nem tudja abbahagyni. Tavaly elete legnehezebb eroprobait tette meg, 4 maratoni es 1 ultramaratoni versenyen vett reszt.

Eddig osszesen 60.000 kilometert futottam le, mintha masfelszer korulfutottam volna a foldteket - osszegez Popic, majd kiemeli, hogy ot Balkan-bajnoksagon (Athenban, Bukarestbe, Solunban, Katerinaban es Belgradban) negy arany-, egy ezust- es egy bronzermet szerzett felmaratonban, 10 kilometeren pedig ket ezust- es egy bronzermet.

Legjobb eredmenyeinek tartja a gorogorszagi Katerinaban lebonyolitott felmaratonon (1:22,46), a barseloniai maratonon (3:10,02) es a podgoricai 100 kilometeres ultramaratonon (11:13,39) elerteket.

Ez utobbi pokoli verseny volt, valamennyi korcsoport egyutt futott, ilyen mezonyben az otodik lettem, a veteranjaim kozott pedig a masodik - emlekszik az egyik legnehezebb versenyere, amelyben 53 futo allt rajthoz, de csak 9 ert celba !

A legszebb elmenyt a franciaorszagi futoverseny nyujtotta szamara, amikor San Calais es Mont St. Michel kozotti tavon 29 orszagbol 6.013 versenyzo futott a La Manche partjan, s utkozben 150.000 nezo buzditotta oket.

Popic abbol a szempontbol is csodara melto, hogy eletkora ellenera nem hogy csokkentene, hanem meg fokozza a megterhelest. naponkent 25 kilometert fut, a tavalyi podgoricai ultramaratonra keszulve pedig 7 nap alatt 228 kilometert tett meg.

Hogy miert fut? Mert nem szeret gyalogolni - valaszol trefasan. S nem unalmas? Dehogy, futas kozben fejbol verseimet magolom vagy dalaimat dudolom. mert hogy kolto es zenesz is volnek - mondja szerenyen.

S valoban, ha nem fut, akkor valahol koltoi esten vesz reszt gitarral a kezeben. S megint trefasan mondja magarol: irodalmi rendezvenyeken maratoni "harcoskent", amikor versenyen rajthoz szolitanak, gitaros koltokent, amikor muzsikalok, tancoslabu futokent mutatnak be.

 

NEZABORAVLJENI ASOVI

Clanak: Somborske novine

29.aprila 2005.

Jovan Sedlanov

MILENKO POPIC

ULTRAMARATONAC

Nas Milenko

Kao svoje najblize voli ljude u Somboru, njihove trgove i ulice kroz koje prolazi. Svima je komsija kad se pojavi u njihovom kraju. Bodre ga sa prozora, iz auta, prolaznici, skolarci, a najdrazi su mu malisani, koji mu obicno kazu zdravo.

Kada su mnogi vec zavrsavali karijere aktivnih sportista, nas poznati sugradjanin Milenko Popic u svojoj konkurenciji poceo je da krci put prema vrhu naseg maratona. Zahvaljujuci neobicnoj upornosti i svestranosti, sve ono sto nije postigao u mladosti debelo je nadoknadio kasnije.

MIHALIC PRAVI UZOR

od 1982. godine Milenko Popic pocinje aktivno da trci. Vec 29. maja na Trecem somborskom maratonu (koji je tada bio rekreativan), istrcava glatko 25 km od Gradskog muzeja do bezdanske carde. Uporedo sa napornim treninzima, Milenko se podjednako angazuje i na animaciji mnogih koji su upravo zahvaljujuci njemu zavoleli maratonsko trcanje. Prisecajuci se tih, za njega neobicno lepih dana Popic kaze:

Prvi maraton istrcao sam 1992. godine u Beogradu. Ucesce sam uzimao u to vreme na nekoliko trka godisnje, a 1996. uclanio sam se u beogradski AK Veteran, na cijem celu je legendarni Franjo Mihalic. Ovaj izuzetan covek ovencan svetskim priznanjima pozvao me je da ucestvujem u reprezentaciji veterana na balkanskom prvenstvu u atletici u Atini. Nisam ni znao da sam osvojio srebrnu medalju u polumaratonu. Otisao sam da se okupam u moru, a tek naknadno sam saznao za plasman i fotografisao sam se na postolju ponovo postavljenom. Od tada stalno ucestvujem na balkanijadama. Redjaju se Bukurest, Solun, Katarina, Beograd i dva puta Istambul. Izborio sam se za 12 medalja u polumaratonu i trci na 10.000 m.

Ponesen dobrim rezultatima i uspesima, fanaticno se predajem svim carima i lepotama trcanja. Treninge ne prekidam, makar nosio razbijena vrata staklaru, torbe s pijace, svinjsku polutku sa kraja Bezdana, lopatu, knjige, gitaru za knjizevne promocije. Sa torbom oko vrata postao sam prepoznatljiv, jer u njoj nosim hranu. Trcim oko Sombora, u Sikari, sumicama, jamurama, na vasaristu, po lenijama, pored kanala, asfaltnim putevima kroz ulice i na Hipodromu, kada merim vreme i zelim da vidim prijatelje, maratonce. Inace, kilometre merim brojanjem leve noge u trku. Kad ne trcim, svima je cudno. Cini mi se da sam pretvorio Sombor u svoju pozornicu, a ljude kraj kojih prolazim u svoje gledaoce.

NE NAMERAVA PRESTATI

Do danas je Milenko Popic istrcao 62.000 km. Imao je 142 zvanicne trke, sa dva ultramaratona po 100 km, dvadeset maratona, trku od 35 km, sest od 27 km, 35 polumaratona i bezbroj manjih duzina, Jedan je od organizatora trke od 200 km u cast Radovana Medica, prve zrtve NATO agresije na nasu zemlju. Te godine nas sugradjanin krenuo je od aerodroma i zaustavio se ispred hrama Svetog Save u Beogradu. Istrcao je sa prekidima i manifestacioni Maraton mira Novi Sad - Solun sa jos desetak svojih kolega. Najdraza mu je trka od Sankale do Mon Sen Misela obalom Lamansa uz podrsku 150.000 gledalaca i autenticnu muziku kroz 13 mesta. Nezaboravni dekor predstavljale su devojke u bikinijima sa bubnjevima. Najbolji rezultat u maratonu postigao je u Barseloni 16. marta 2003. godine, koji iznosi 3:10,02. U polumaratonu ostaje upamcen rezultat od 1:22,46 postignut na Balkanijadi u Katarini, koji mu je doneo prvo mesto i zlatnu medalju. Lista njegovih nesvakidasnjih vrednosti nastavljena je i u trci na 13.5 km odrzanoj u Kanjizi 11. avgusta 2001. godine, zavrsenoj sa odlicnim vremenom od 50,12 minuta (3,43 minuta po km).

Od ove godine Milenko Popic je clan AK Maraton u Somboru. Velika radost dogodila se drugog aprila, kada je Milenko osvojio zlatnu medalju i pehar u svojoj kategoriji na 5. medjunarodnom ultramaratonu u Podgorici. Sa svojim vremenom bio bi pobednik i u kategoriji maratonaca od 50 godina, a osvojio bi bronzu u konkurenciji ucesnika od 40 godina. Po povratku iz Crne Gore vidno raspolozen Milenko izjavljuje:

To je moja najsjajnija prilika, u kojoj sam prevario godine. Tako sam nadmasio sva ocekivanja i tim podvigom obelezio 60. rodjendan. To je trenutak kada u poetici maratona sve dobije neki smisao i prestaje strepnja. Trcanje mi omogucava zdrav i raznovrstan zivot. Kad nastupam kao knjizevnik, predstavljaju me kao maratonca. Kad startujem u maratonu, zovu me pesnik sa gitarom. Kada sviram, pricaju o mom maratonskom plesanju. Tako se plete moj spontani zivot kao nepresusni ritual, gde trcanjem kupujem vreme i zdravlje, a citanjem ga ukrasavam i "prodajem".